S botaničkog gledišta, lišajevi ne čine neovisnu taksonomsku jedinicu, već su opisani kao simbioza algi i gljivica. Svakom od ovih organizama dodijeljeni su zadaci u vezi s tim. Gljiva tvori unutarnje tijelo lišaja i štiti alge od isušivanja i mehaničkih oštećenja. Alge pak stvaraju šećer (fotosintezu) i tako daju hranu.
Lišajevi nemaju korijenje kroz koje mogu povući vodu i nisu ni na koji način zaštićeni od isušivanja. Oni upijaju vodu poput spužve od kiše ili magle, a kasnije, po potrebi, pretvaraju je u maglu i preživljavaju teške trenutke u hibernaciji. To je na neki način tajna dugovječnosti lišajeva, jer usvajanjem spomenute taktike mogu preživjeti nekoliko desetaka godina.
Naravno, kao što lako možete pretpostaviti, stopa rasta lišajeva je vrlo spora. Međutim, vrijeme za njih ne igra nikakvu ulogu, o čemu svjedoči na pr. činjenica da su organizmi koji naseljavaju gotovo sva mjesta na Zemlji još od primitivnih vremena.
Lišajevi su pionirski organizmi jer rastu u uvjetima u kojima drugi organizmi nemaju šanse. Mogu se naći na drveću, kamenju i betonu. Rastu na starim ogradama i krovovima, na prvi pogled nalikujući ljusci ili čak plijesni.
Ponekad unakaze pokriveni predmet, ponekad ga uljepšaju, sigurno je da biljkama ne nanose štetu. Budući da lišajevi nisu paraziti, oni ne isisavaju vodu ili hranjive sastojke iz biljaka domaćina. Neke vrste lišajeva preferiraju kiselu koru smreke, breze ili johe, druge preferiraju alkalnu koru javora ili bazge.
Lišajevi su pouzdani bioindikatori onečišćenja zraka. Vrlo su osjetljivi posebno na sumporne spojeve, tj. Onečišćujuće tvari koje emitira industrija i automobilska industrija. Stoga ovih organizama gotovo nema u jako industrijaliziranim aglomeracijama i gradskim središtima. U našoj zemlji živi oko 1.600 vrsta lišajeva, od kojih su mnoge pod strogom zaštitom.
Kako lišajevi stječu nove zemlje
Lišajevi tvore taluse sastavljene od gusto isprepletenih niti koje štite alge. Ispod algi nalazi se jezgra koja je sloj labavo vezanih gljivica. Na samom dnu lišaja nalaze se ljepljive dlačice koje povezuju tijelo sa zemljom. Zanimljivo je da se lišajevi mogu reproducirati spolno i nespolno.
Ako se lišaj umnoži nespolno, čestice lišaja raspršuju vjetar ili kiša. U tu svrhu izrast stvara posebne strukture na površini. To su izidi, tj. Mali izdanci u obliku konusa koji mogu odvojiti novi organizam, i soredije (ili blefovi), tj. Pojedinačne stanice algi isprepletene micelijskim hifama u obliku praha. Nosi ih vjetar.
