Celer je prvenstveno dodatak juhama ili salatama. Dio je tzv Talijanski (u Poljsku je iz Italije donesen u prvoj polovici 16. stoljeća). List celera Apium graveolens var savršen je za amaterski uzgoj vrta. secalinum.
Poljski uzgoj ove sorte praktički se ne razlikuje od uzgoja peršina. Sjeme se sije u zemlju tek kad opasnost od kasnih mrazeva nepovratno prođe. Rujanske sjetve pod staklom, folijom ili u inspektoratu daju i mogu se ubrati od listopada do kraja studenog. Listu celera, poput peršina, treba koristiti što svježije. Kad se kuha, suši ili smrzava, lišće gubi svoj karakteristični okus.
Korijen celera Apium graveolens var. rapacea je zahtjevnija za uzgoj. Bitno je žuriti pod staklom, po mogućnosti u prvim tjednima godine. To se može zaobići kupnjom mladih sadnica za vrtlarenje. Najbolji su oni kompaktne strukture i čvrstih tamnozelenih listova. Sadnice bi trebale pogoditi tlo od početka svibnja do najkasnije do sredine lipnja.
Uvjeti za razvoj celera
Odgovarajući razmak važan je za dobar razvoj gomolja; trebali bi biti približno 50 cm između redova i oko 40 cm u redovima. Kako polovica gomolja raste iznad tla, reznice se sade u zemlju tako da već formirana korijenska baza leži iznad zemlje.
Tipično za ovu sortu celera je stvaranje niza bočnih korijena na dnu gomolja. Kako rastu, postaju sve kraći, drže biljke u supstratu i pružaju im potrebne hranjive sastojke. Stoga ih nikada ne smiju rezati, kao što to često savjetuju stariji vodiči. U njezi je najvažnije redovito uklanjanje korova i obilno zalijevanje.
Između sredine srpnja i početka kolovoza, u razmaku od četiri tjedna, usjevi bi se trebali hraniti dva puta kalijevim gnojivom . Previše dušika uzrokuje spužvaste rupe na korijenu i koži.
Stabljika celer, poznat i kao apium graveolens var. dulce, raste iznad tla i obično tvori male korijene. Najvrjednije peteljke (najmekšeg okusa i bez gorčine) dobivaju se izbjeljivanjem. Ovaj tretman započinjemo otprilike 2-3 tjedna prije planirane berbe (ili kada celer dosegne visinu od oko 30 cm).
Listove vezujemo u snopove, zatim peteljke prekrivamo kartonom ili kartonom, a pokrivač vežemo koncem. Ne zaboravimo da su peteljke bijele, a ne lišće. Oni moraju viriti s poklopca. Postoje sorte, npr. 'Zlatni Spartan', koje se samo izbjeljuju kada se gusto sadi (35 x 35 cm). Još uvijek druge sorte, poput 'Marshmallowa', uopće ne treba izbjeljivati.
Kako pravilno čuvati povrće
Vrlo polako, ali ipak primjetno, grupa ljubitelja celera raste. Nove sorte, uklj. 'Octavius', 'Darklet' ili 'Tall Utah' imaju stabljike od 30 cm pogodne za izravnu konzumaciju umacima (kao međuobrok koji zamjenjuje npr. Slane štapiće).
Zaista ih vrijedi isprobati, jer je celer od stabljike jedno od najaromatičnijih povrća. To je zbog visoke koncentracije esencijalnih ulja koja poboljšavaju metabolizam i izoštravaju apetit. Celer sadrži vitamine B, C i E, kao i kalcij, koji pomaže u regulaciji ravnoteže vode u tijelu. Aromatični listovi iz središta biljke koriste se (u malim količinama), poput lišća celera, kao ukras.
