Istočni lovor Prunus laurocerasus uvijek je zeleni grm ili nisko drvo koje naraste do 4 metra. Ima zelene izbojke s kožnatim, debelim i sjajnim lišćem (zimi ne opadaju). Biljka ima mnoga svojstva koja pomažu u vrtu, poput odbijanja štetnika. U svibnju su grmovi lovora ukrašeni kremasto-bijelim mirisnim cvjetovima, dok u kolovozu u grozdovima dozrijevaju blistavi crni plodovi.
Sorte lovora
Hortikulturne sorte stabala lovora razlikuju se po visini, boji i obliku lišća. Najpopularniji su:
- 'Angustifolia' - s uskim dugim listovima (12-18 cm), 'Brachystachys' - kavkaskog podrijetla, otporniji na niske temperature, 'Ca-melliifolia' - grm s vitkom sobom,
- 'Caucasica' - kavkasko podrijetlo, s velikim listovima (12-18 cm dugim i 8-12 cm širokim) na vrhu zaobljenim,
- 'Compacta' - niski grm (do 1,5 m) s vrlo tamnim lišćem, 'Fiesseriana' - grm sa zaobljenom krošnjom, uskim pri dnu,
- 'Herbergii' - širok grm sužava se prema vrhu,
- 'Latifolia' - s vrlo velikim lišćem,
- 'Magnoliaeflora' - s velikim lišćem koje podsjeća na lišće magnolije s velikim cvjetovima,
- 'Marbled White' - grm koji naraste do 2-2,5 m s bijelo-pjegavim lišćem, 'Mocrophylla' - s malim lišćem,
- 'Otto Luyken' - niski, razgranati grmovi (do 1-1,5 m) s tamnozelenim sjajnim uskim lišćem. Potonja je najpopularnija sorta koja se razmnožava u poljskim rasadnicima. Grmlje obilno cvjeta i cvjetanje ponavlja u jesen.
Od ostalih sorti vrijedi spomenuti :
- 'Psonardii' - snažni grm s velikim tamnozelenim lišćem 'Pyramidalis' - s piramidalnom krošnjom,
- 'Reynvaanii' - naraste do 1,5 m, ima mutne svijetlozelene listove, 'Rotundifolia' - s okruglim lišćem,
- 'Schipkaensis' - bugarskog podrijetla, snažno raste (naraste do 2 m) s uskim lišćem (dugim 12 cm),
- 'Schipkaensis Macrophylla' - krupnolisni (eliptični listovi, zašiljeni na vrhu),
- 'Serbica' - srpskog podrijetla, kuglasti i zbijeni grm s kratkim uspravnim granama.
Gdje se sadi lovor?
Lovorov vijenac zasađen u zapadnoj Poljskoj ne zahtijeva zimski pokrivač, dok se u ostalim regijama preporučuje pokrivanje tijekom hladnijih dana. Najbolje se osjeća u vrtu kad je zrak vlažan, u zaštićenom i tihom mjestu. Nema posebnih zahtjeva za uvjete tla. Dobro uspijeva u bilo kojem tlu s reguliranim uvjetima vode (po mogućnosti stalno čak i vlažno).
Za lovorov vijenac potrebno je pjeskovito-ilovasto ili glineno-pjeskovito tlo, toplo, neutralno ili alkalno. Na mjestima s pjeskovitim i suhim tlom grmlje raste vrlo sporo (za vrijeme suše treba ih zalijevati jer su osjetljivi na nedostatak vode). Dobro je površinu gredice prekriti slojem malča od 5 cm (po mogućnosti kompostiranom korom) i gnojiti u proljeće višekomponentnim gnojivima, što će pridonijeti boljem zimovanju grmlja.
Lovorov vijenac najbolje uspijeva u sjeni ili polusjeni, ali ne voli položaj jakog sunčevog svjetla . Grmovi se dobro snalaze pod krošnjama drveća (po mogućnosti onih s uvijek zelenim lišćem). Štete od mraza izuzetno se dobro regeneriraju - prezimljuju bez ikakvih oštećenja prekrivenih snijegom, što ih štiti od smrzavanja. Kad je snijega malo, dobra je ideja grmlje zaštititi (ali ne i pokriti) od pretjerano intenzivnog sunca, kao i od smrzavanja i sušenja vjetrova. Dovoljno je obrezati oštećene izbojke na zdravo mjesto.
Upotreba istočne lovorke
Upotreba istočne lovorke u ukrasnoj hortikulturi je svestrana. Zbog svojih malih dimenzija ova je biljka prikladna za sadnju u kućnim vrtovima. B rlo impresivno izgledaju grmlje posađeno u homogenim skupinama i zajedno s drugim grmljem i uvijek zelena. Lovorov vijenac također se može koristiti kao poddlaka ispod krošnji velikih stabala (npr. Ispod hrastova).
Kada sadite grmove lovora ispod krošnji drveća, pripazite da se ne nalaze u neposrednoj blizini korijenja, što bi moglo biti konkurencija grmlju za vodu i mineralne soli. Grmlje se također može koristiti za ojačavanje padina u obliku nerezanih redova.
Lovorov grm vrlo dobro podnosi orezivanje pa je pogodan za živicu ili druge biljne oblike. Grmlje je najbolje obrezivati nakon cvatnje u svibnju ili lipnju (do prve polovice srpnja). Međutim, tijekom ovog tretmana pokušajte ne oštetiti lišće, jer u protivnom može postati smeđe i suho.
Lovorov grm dobro se slaže s krupnim listovima trajnica, poput funkije, bergenije ili rodgersje, a kada se posade zajedno s papratima, vrtu dodaju patinu i boju. Lovorov vijenac također se može saditi u razne vrste spremnika i koristiti za unutarnje uređenje zgrada, npr. Velikih i svijetlih uredskih zgrada.
Reprodukcija biljaka lovora
Lovor se razmnožava uglavnom reznicama izboja pripremljenim od kolovoza do ožujka. Stavljaju se u sterilnu podlogu u stakleniku ili folijskim tunelima, gdje vrlo brzo ukorjenjuju. Vršimo amatersko razmnožavanje lišća lovora u vrtovima iz naslaga korijena i sisa.
Liječenje ozeblina istočne lovorke
Za vrijeme jakog mraznog vjetra izbojci i lišće se smrzavaju u Prunus laurocerasus. Vjetar koji puše suši izbojke i lišće, koji intenzivno prenose vodu, nesposobni da je sakupe iz smrznutog tla. Zbog toga je vrlo važno grmlje zaštititi krpom ili runom, što djelomično može nadoknaditi razorne učinke vjetrova. Također je važno tlo malčirati korom ili drugim materijalom kako bi se spriječilo duboko smrzavanje profila tla.
U proljeće (u posljednjoj dekadi ožujka) smrznute izbojke s lišćem izrežite na zdravo mjesto, tj. Tamo gdje izbojci i lišće nisu smeđe sive boje. Takvi oštećeni izbojci s vremenom će se osušiti. Nakon rezanja mrtvih dijelova izbojaka, grmlje treba hraniti dobrim kompostom ili složenim gnojivom. Dobro je i napuniti malč, a za vrijeme suše grm zalijte jednom tjedno s 10-15 litara vode.
Biljna enciklopedija: lovor
Rezanje formira istočni lovor
Zimzeleni grmovi, poput lovora, vrlo su svestrani. Mogu se uzgajati pojedinačno ili u skupnim nasadima, npr. Kao živa ograda. Grmlje se orezuje od proljeća do kasnog ljeta. Izuzev nekoliko iznimaka (kao što su stabla Irgi i Masline), većina grmlja podnosi duboke rezove na jakim izdancima bez lišća. Ova vrsta liječenja ne šteti ni rododendronima koji se uz pravilnu njegu brzo oporave.
Rezanje zimzelenih četinjača izgleda potpuno drugačije. Snažna rezidba bora, smreke ili jele ne potiče biljke na nicanje novih izbojaka. Isti je slučaj i s thujom, čempresom i smrekom. Stoga se s tih biljaka uklanjaju samo oni izdanci koji nisu važni građevni elementi krune radi njege.
U jeli i smreci (osim smreke zasađene u obliku živice) ne preporučuje se ni skraćivanje glavnog izdanka, jer novi vršni izdanci koje izbijaju na posjeku rastu dijagonalno prema gore. Vrh se više ne postavlja, što rezultira biljkama kao da su deformirane. Jedina drvenasta biljka četinjača koja izbacuje stare izdanke je tisa.
